Majka, kraljica, žena svijeta...

Imamo scenario za filmsko platno i provjerenu glumačku ekipu! Na primjer, za društvo iz Holivuda, ali na crnogorski začin (način).„Surfovali“ bismo kadrovima 80-ih godina kroz Etiopiju, pa preko Crne Gore (Doljana), sve do Berlina gdje glavna junakinja danas živi sa sinom i partnerom.Znamo i to da odabir lokacije igra glavnu ulogu u stvaranju atmosfere i vjerodostojnosti, a da je realizovanje ideje najteži zamah.

A sve ovo i još mnogo toga je naša junakinja, crnogorska reprezentativka u ragbiju Saba Sekulović, majka devetomjesečnog Matijasa (oko imena za sina sa partnerom Špancem našla se u sredini, jer je Matijas lako mogao da bude Matija, Luka, Tadija...



). Ljubav na prvi pogledPo čemu je Saba posebna, a priča njenih roditelja duboka i neobična? Osim što je obrazovanje sticala u inostranstvu (Moskva i Brisel), a u Njemačkoj obavlja posao u međunarodnoj firmi kao konsultant za evropske politike (približila nam je zanimanje: „Radim sa međunarodnim firmama koje hoće da oblikuju evropske zakone, projekte..

., i pomažem im da stupe u kontakt sa zakonodavcima“), Saba nastupa za Ragbi klub Berlin i ekipu koja predstavlja grad Berlin.U 27.

godini (rođena je 1992) krenula je na prvi trening i to po nagovoru tetke sadašnjeg partnera, koja je u ovom sportu bila reprezentativka Španije. Apsolutno, do prvog treninga, nije imala „blage veze“ o ragbiju, tako da se informisala preko interneta. A onda je ljubav buknula na prvi pogled.

- Do 40. godine igraću ragbi, odlučila sam, a u međuvremenu sam završila prvi nivo za arbitra - u dahu je, kao da želi da svi čuju, kazala naša reprezentativka.I ova ljubav je pokreće, motiviše, zbog nje je budna i ništa joj nije teško.

I jedva je dočekala prije dva dana prvo okupljanje nacionalnog tima nakon što se ostvarila kao majka.- Neke vrijednosti koje sam imala od malih nogu, kao integritet, poštovanje, timski rad i disciplinu, vidim u ragbiju. Od želje da probam, sada želim da igram što duže.

Sjećam se da sam se nakon 45 minuta zaljubila u ovaj sport. Onda sam polako učila tehniku, načine kako da obaram rivalke, ulazim u kontakt i to je to. Sa 27 godina počela sam da igram prvi timski sport.

Ragbi nije tuča. Ragbi je planiranje i nadmudrivanje.- Uvijek ragbi poredim s rukometom koji je za mene mnogo grublji.

Ima taj kontakt, ali uz milion pravila za sigurniji kontakt. Nije kao američki fudbal, jer se u kontakt ulazi samo sa osobom koja ima loptu. Zato je ragbi sigurnost, prije svega, što je osnovni postulat ovog sporta – kazala je Sekulović.

U Crnoj Gori prijatelj je za čitav životDan je fuliran. Porodica, posao, treninzi, utakmice, a uz sve u klubu radi sa djecom do osam godina. Kako stiže da se naspava, putuje, odgleda film, pročita novine, knjigu.

..- Malo je 24 sata za sve, a moram da dodam da mi je bitno da spavam makar sedam sati.

A kako stižem? Pomaže mi partner. Sada sam se i ja vratila na posao, on je sa djetetom pet mjeseci, jer po zakonu na to ima pravo.Poslije izazovnog perioda studija (završila međunarodno pravo), kada je naučila francuski jezik, preselila se u Brisel.

- Čini mi se da sam kroz studiranje postala otporna, tako da prelazak u Brisel, gdje sam prvo šest mjeseci obavljala praksu u Evropskom parlamentu, a onda prešla u privatni sektor, nije bio toliko komplikovan. Poslije izvjesnog vremena željela sam da promijenim mjesto i saznam kako funkcioniše svijet politike u Njemačkoj, koja je „motor“ Evropske unije. Stigla sam u Berlin, počela da radim isti posao u istoj firmi, samo sa kancelarijom u drugom gradu.

Posljednje tri godine živi u Njemačkoj, a nije fraza, kaže, da joj Crna Gora fali.- A kako da mi ne nedostaje? Istina je da dugo živim u centralnoj i sjevernoj Evropi, ali stvarno mi crnogorski duh i neke individue, koje su baš fenomenalne, nedostaju. U Njemačkoj su ljudi dobri, ali u Crnoj Gori kada upoznate nekoga ko vam je prijatelj, to je za čitav život.

Ta konekcija je nevjerovatna, pogotovo sa ljudima koje sam upoznala preko ragbija. Da umijem da pišem, napisala bih roman o njima – iskreno će Saba.Dječak sa dva prezimenaSunce je najljepše gdje su djeca, partner, roditelji, rodbina, prijatelji.

.. Ljepota odrastanja se ne zaboravlja, a naša sagovornica čuva kao biser sjećanja iz Doljana.

- Zanimljivo odrastanje. Sjećam se perioda kada se išlo u školu, a djeca sa periferije mogu najbolje da razumiju moju priču. Auto je uvijek bio upaljen, a put komplikovan.

.. Ali je bilo lijepo.

Eto, mog tatu niko ne može pomjeriti odatle. Nema šanse.Sada kada je majka možda i najbolje, može da razumije koliko je važno srećno djetinjstvo.

Matijas Sekulović Lopez i jeste natopljen ljubavlju. Dječak sa dva prezimena, crnogorskih, španskih, ali i etiopljanskih korijena.- Prema španskom zakonu, dijete može da uzme prezime oba roditelja, a mi smo se odlučili za prvo moje.

Zato što sam ga ja rodila, to je bila logika, a, drugo, zato što moj partner kaže da će sa balkanskim prezimenom biti odličan sportista. Biće košarkaš, sigurno..

. zaključila je Saba. Etiopija je zemlja moje majkeSaba nikada nije bila u Etiopiji, ali planira da putuje u zemlju njene majke.

- Tata je 80-ih, u vrijeme Jugoslavije, bio ratni dopisnik za Tanjug iz Etiopije. Volio je baš da se druži sa ljudima iz zemlje – lokalcima. Upoznao je majku, došli su u Podgoricu, na koju se brzo navikla upravo zbog ljudi.

Upoznala je bližu rodbinu s afričkog kontinenta.- Prije svega, imam cilj da odem sa majkom. Voljela bih da moj sin ima sjećanja.

Tamo je moja porodica. Baba, sada je pokojna, i tetke su bile kod nas, a ujak dolazi češće jer radi u Londonu..